Još kao dijete, grešno stvorenje, naslijedio sam prirodu svojih roditelja – zlu i grešnu narav. Iako sam naslijedio tu narav, nisam bio krivac svojim rođenjem, nego kasnije – krivac svojim djelima. Moje prirodne sklonosti prema zlu često su bile povezane s nekim stupnjem mentalne bolesti iz koje je nastala duhovna bolest – kao posljedica grijeha. Ta je bolest paralizirala i zamagljivala moju savjest tako da nisam bio svjestan grijeha koji činim. (Iako nisam imao pravu i potpunu spoznaju Boga kao Oca i njegova sina Isusa Krista kao  spasitelja,  ne bi imao isprike jer svima nama je dana opća Božja objava – spoznaja – kroz djela stvaranja. Božja Riječ nam govori: svi smo grešnici – po naravi i djelima – i svi smo lišeni Božje slave. Iako nisam imao spoznaju Božjeg zakona – bez zakona bi i propao.)
I, tako, sve mi je bilo dozvoljeno dok nisam spoznao Zakon Božji – Božje zapovijedi. 1992. godine dobio sam prvu Bibliju od Jehovinih svjedoka. Čitanje Biblije pod njihovim nadzorom (najviše Starog zavjeta) i kroz povijest Izraelskog naroda upoznao sam Božji Zakon – spoznaju grijeha. Osobita zapovijed koja je razotkrila moj grijeh u mom životu bila je – NE POŽELI – kao zla želja koja se odnosi na POŽUDU. Tako sam spoznao svoju grešnu narav koja nagonski želi činiti ono žto je zabranjeno – zabranjeno voće. Sve do obraćenja u meni su vladale grešne strasti izazvane Zakonom. Kroz Zakon sam dobio pravu spoznaju grijeha, ali ne i spasenje. Spoznaju da sam zauvijek izgubljen jer plaća za grijeh je smrt. Po zakonu sam griješio, po zakonu bi bio i suđen. I, iako sam imao spoznaju grijeha kroz Zakon, ja sam i dalje griješio – iako to više puta nisam želio. Nisam imao snage da se suprostavim prirodnom i urođenom zlu – zbog grijeha koji stanuje u meni. Sve sam više i više upadao u  ropstvo grijeha i to kroz razne ovisnosti koje nisu bile u skladu s Božjom voljom.

Najveća ovisnost s kojom sam bio zarobljen jest alkohol. Već u 13-oj godini znao sam biti pijan od vina, ali nije to bilo tako često. Češće je bilo nakon mojih 20-ih godina. To je išlo postupno – sve češće i češće i na kraju nisam mogao funkcionirati bez alkohola. Nije to bila ovisnost samo o alkoholu – uz alkohol upadao sam i u nemoral.
Puno sam bludno i razvratno živio (griješio). Hvala Bogu što nisam još imao i posla sa perverzijama – problema sa homoseksualnošću, a koje se danas sve više i više širi. (Moja molitva i poruka za homoseksualce je da se pokaju i obrate Kristu kako bi Božjom milošću zadobili pomilovanje – Novi život.). Moj najveći problem i grijeh bio je nevjera i sumnja u Božja obećanja – Riječ Božju. Zbog moje samovolje i tvrdokornosti proces mog obraćenja dugo je trajao –  trebao sam doći do dna, do kraja...
Kao udovac sa dva sina koji su u svojoj četrnaestoj godini postali narkomani – jedan je još uvijek i danas ovisan sa svojih 32 godine, a stariji se nalazi u komuni – Reto centru – oko 2,5 godine. Hvala Bogu on je sad dobro, pa čak i obraćen.


Vremena ovisnosti

U svojoj nevolji ja sam ponovo sklopio brak i ponovo dobio dvoje djece – sina i kćer. Oni su dobro, ali još uvijek neobraćeni. (Ja ne gubim nadu i vjeru za njih jer se pouzdam u Božju milost, uostalom kao i za sebe. Morao sam početi od sebe radi svjedočanstva.) Zbog mog razuzdanog života i drugi mi je brak propao. Poslije razvoda braka osjećao sam se potpuno odbačen. Svi su me napustili – žena, dva sina u centru za odgoj, ja u podstanarstvu. Napustili su me i prijatelji i poznanici. Onako odbačen i napušten počeo sam razmišljati o oslobođenju iz toga ropstva – iz mraka u svjetlo.


Krštenje u vodi, znak obraćenja

1997. godine Božja ljubav me odvela Kristu u crkvi Radosna vijest. Slušanjem svjedočanstava o promijenjenim životima i čitanjem Biblije, posebno Novoga zavjeta, došao sam do spoznaje Božje milosti i Kristove ljubavi koja se očituje u djelu spasenja na križu Golgote. Dotaknut Božjom ljubavi i presvjedočenjem Duhom Svetim u meni se rodila želja i potreba za spasiteljem. Trebao sam spasitelja da me izbavi i oslobodi i to ne samo od alkohola kojim sam bio zarobljen 40 godina, već i da me izbavi od smrti, kazne i moći grijeha. Prihvačajuči da je Krist Isus umro i trpio za mene, prihvatio sam potpuni oprost svog duga jer sam bio osuđen u Kristu. Od kada sam prihvatio Isusa kao zamjenu slobodan sam. Grijeh nema vlasti nada mnom jer sam Božjom milošću umro Zakonu po tijelu Kristovu.
Iako sam prihvatio Isusa kao spasitelja još uvijek sam bio pomalo zarobljen alkoholom jer nisam Isusa Krista prihvatio kao Gospodina i Gospodara –  da on potpuno vodi moj život.

Uz suglasnost Reto centra i crkve Radosna vijest, ponovo sam se vratio u crkvu gdje sam ostao oko 2,5 godine.Sada sam Božjom milošću i voljom te ljubavi braće i sestara iz udruge Grad na gori i kršćanske zajednice „Isus – svjetlo svijeta“ ovdje gdje i jesam i vjerujem da mi je tu i mjesto, da sam na pravom mjestu. Hvala Bogu što su me braća i sestre prihvatili onakvoga kakav jesam.
Iako sam u Reto centru Božjom milošću i ljubavlju našeg Gospodina Isusa Krista dobio obnovu – Novi život u Kristu, ja se još uvijek obnavljam, obučavam, poučavam, ispravljam i usavršavam i to u školi Duha Svetoga sve dok ne dođem, dok ne dođemo svi do savršenstva po uzoru Sina Božjega Isusa Krista do savršenog čovjeka. Stoga je moja najveća potreba da me Bog ispunjava Duhom Svetim. Zato mu dajem mogućnost da me i dalje obnavlja moj um, prvu ljubav – ljubav prema Bogu i ljudima. To je moja molitva Isusu Kristu da jača moju vjeru i pouzdanje u Boga i Njegovu Riječ snagom Duha Svetoga. Zašto? Jer u mom Novom životu još uvijek se ponekad događa da se podredim svojim nevoljama, očajavanju i samosažaljenju – koje slabi vjeru – umjesto da se potpuno podredim vodstvu Duha Svetoga koji zna Božju volju i naum za moj život.
Ja kao Kristov učenik želim se potpuno isprazniti i odreći samoga sebe – principa JA – naći svoj križ i potpuno slijediti Gospodina Isusa Krista. Tu mi puno pomažu odgovorni: Denis, Igor i Leo kao i ostala braća i sestre u Kristu.
Gospodin Isus Krist mi je stavio u srce evangelizaciju i hvala Bogu i svima koji mi pomažu i podržavaju u toj djelatnoj službi. Molim Gospodina za blagoslov.

Sada na kraju, želim poručiti mladima i svima koji su zarobljeni i koji su izgubili nadu i smisao za život, da se još danas obrate Kristu po vjeri s pokajanjem za obraćenje – spasenje. Kada ima nade za mene, starca od 65 godina, koliko više nade, žive nade ima za mlade. Isus te ljubi – DOĐI!
Imam poruku i poziv i za stare – umirovljenike. Isus vas poziva na pokajanje ka obraćenju i obećaje vam produžiti godine života u ljubavi, radosti i blagoslovu. On čeka i računa na vas i želi vas iznenaditi svojom milošću i ljubavlju. Zašto da umrete u grijehu – idete na sud u vječnu propast!!! Bog to ne želi, ali daje vam mogučnost da svojevoljno odaberete svoju sudbinu.

Dok ovo pišem (4.lipnja 2007.) brzo ću navršiti 65 godina (14.10.) i svjedočim da se osjećam u duhu kao da mi je 30 godina. Prije 8 godina bio sam skoro mrtav – kako duhovno tako i tjelesno. Bog mi je svjedok da ne lažem već da govorim istinu, a sva istina je u Kristu koji je umro, uskrsnuo i živi vječno. Ta istina – Isus Krist – i vas će uskrisiti. Ima nade i za stare. Bog vas ljubi jer Bog je ljubav. Isus vas zove. Dođite i kušajte njegovu ljubav. Čeka vas lijepo i radosno iznenađenje za vašu budućnost. Emanuel.

Ja, Šime, živim u Splitu u stanu sa dva sina i nemam nikakvo materijalno bogatstvo, ali ja sam bogat jer imam najveće bogatstvo: život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. Hvalimo i slavimo našega Boga, Oca slave koji je na nebesima, za sve što učini za naše živote po Isusu Kristu kome i pripada sva vlast, čast i slava u vijeke vjekova - Amen.